Predgovor

Poštovane čitateljke i čitaoci,

poreklo čoveka od davnina je uticalo na oblikovanje ljudske kose u odnosu na kulturnu dimenziju. Tako, primera radi, u afričkom plemenu Himba frizura ukazuje na socijalni status člana zajednice. Međutim, iz etničke pripadnosti čoveka takođe proizilaze bitne implikacije, kada se, primera radi, radi o planiranju i sprovođenju transplantacije sopstvene kose. Tako se ljudska kosa deli prema etničkom poreklu osobe na tri različita tipa. Shodno tome, mogu se razlikovati azijski, kavkaski i afrički tipovi kose.
Ova razlika je zasnovana na činjenici da se ova tri tipa kose međusobno razlikuju u odnosu na karakteristične osobine. U te osobine spadaju npr. prečnik dlake, oblik stabljike dlake, mehaničke osobine poput gipkosti ili lomljivosti, lakoća češljanja, hemijski sastav kose i njen sadržaj keratina, te prirodna vlažnost kose. U ovisnosti o tome koji tip kose ima pojedina osoba, navedene osobine više ili manje variraju, pri čemu npr. u slučaju hemijskog sastava kose postoje najmanje razlike između ova tri tipa.
Pri tome su u fokusu predstojećeg članka osobine afričkog tipa kose koje ćemo uporediti s osobinama drugih tipova kose. Kao što ćete videti, iz tih osobina proizilaze posebne implikacije, kad se osoba s afričkim tipom kose želi da podvrgne transplantaciji sopstvene kose. U sledećem tekstu ćemo Vam predstaviti te implikacije i razjasnićemo Vam posledice koje usled toga nastaju za određene metode lečenja koje se trenutno primenjuju kao trendovi u praksi transplantacije sopstvene kose.

Uživajte u čitanju!
Srdačno
Vaša Angela Lehmann

Osobenosti afričke kose

Pripadnost različitim narodima ili plemenima uvek je praćena kulturnim obeležjem načina oblikovanja kose kako bi se kosa upotrebila kao sredstvo izražavanja identiteta. Pored toga, etničko poreklo čoveka ima značajne implikacije na eventualnu transplantaciju sopstvene kose. Iz tog razloga želim da Vas u svom novom članku informišem o afričkoj kosi i njenim osobenostima, kao i strukturi tog tipa kose, te da ukažem na eventualne posledice za transplantaciju sopstvene kose.

Nazad na sadržaj

Morfološki opis afričke kose u poređenju sa drugim etnijama

U principu se svaka ljudska dlaka stvara od folikula dlake koji se nalazi u udubljenju u vanjskom sloju kože i nije vidljiv spolja. Vidljivi deo dlake, stabljika dlake, u poprečnom se preseku sastoji iz tri različita sloja. Vanjski sloj, kutikula, naziva se i ljuskasti sloj. U ovom sloju pojedinačne ljuske leže jedna uz drugu, kao kod jelove šišarke. Pri tome je položaj pojedinačnih ljusaka jednih prema drugima bitan za prirodan sjaj kose jer određuje stepen refleksije svetla. Drugi sloj, korteks dlake, čini oko 80 odsto dlake i sastoji se od mnoštva pojedinačnih keratinskih vlakana. Ovaj sloj je merodavno odgovoran za mehaničke osobine kao što je elastičnost kose. Unutrašnji sloj dlake, srž, takođe je obeležen postojanjem keratinskih vlakana, međutim, ovde nisu tako strogo poredana kao u korteksu. Za sledeće razmatranje moramo još jednom naglasiti da se u okviru transplantacije sopstvene kose ne presađuje sama dlaka, nego se štaviše folikul dlake presađuje sa jednog mesta na koži glave (davajuće regije) u neko drugo (primajuću regiju) (s tim u vezi vidi naš članak Biologija ljudske kose).
Pripadnost nekom određenom etničkom tipu kose nema uticaj na moguću dužinu kose. Međutim, nasuprot tome maksimalnu dužinu kose određuju starosno doba osobe i vrsta kose. Tako se u prenatalnom ili neposredno postnatalnom dobu mogu naći takozvane lanugo dlačice koje imaju maksimalnu dužinu do 15 cm i radijus do maksimalno 20 µm. Tu vrstu dlaka već neposredno posle rođenja zamenjuju takozvane terminalne dlake koje mogu da postignu dužinu do 60 cm i radijus do 60 µm. Ove dlake se mogu naći do otprilike dvanaeste životne godine. Doduše, i za vreme i nakon puberteta se mogu naći terminalne dlake, međutim, zbog hormonske promene imaju druge dimenzije. Terminalna kosa odrasle osobe može (osim pojedinih izuzetaka) da postigne dužinu do 1 m i maksimalan radijus do 100 µm. Pored razlika između tih vrsta dlake, na dužinu dlake u odraslom dobu isključivo utiče vrsta frizure.
Kao što smo već pomenuli, prečnik varira u ovisnosti o vrsti kose. Kao fizikalna veličina za ovo važnu ulogu igra dotični najmanji i najveći mereni prečnik. Afrički tip kose sa veličinom od 55 do 98 µm ima najveći prečnik dlake, dok azijski tip kose ima prečnik od 70 do 86 µm, a kavkaski između 60 i 80 µm. Nasuprot tome se prilikom analize površina poprečnog preseka dlake pokazuju veća odstupanja između ove tri etničke grupe. Tako prosečna površina poprečnog preseka afričke dlake iznosi otprilike 4270 µm², azijske dlake oko 4800 µm², a kavkaske dlake 3850 µm², pri čemu se kod ovih brojki mora uzeti u obzir da se i unutar jedne etnije mora računati sa delimično znatnim odstupanjima (afrički tip kose: 2200 do 6500 µm²; azijski tip kose: 3000 do 8000 µm²; kavkaski tip kose: 1400 do 6300 µm²).
Druga važna osobina, koja takođe varira u ovisnosti od dotičnog tipa kose, jeste gustina kose. Ona se izražava u broju folikula, koji stvaraju dlaku, po kvadratnom centimetru kože glave. Tako ljudi s afričkim tipom kose sa 161 (± 50) folikula po kvadratnom centimetru (muškarci: 160 ± 50; žene: 163 ± 51) pokazuju najmanju prosečnu vrednost. Kod azijske kose ta prosečna vrednost iznosi 175 (± 54) folikula po kvadratnom centimetru (muškarci: 173 ± 50; žene: 178 ± 57), a kod azijskog tipa kose prosečni broj folikula iznosi 233 (± 46) folikula po kvadratnom centimetru kože glave (muškarci: 211 ± 65; žene: 242 ± 77). Međutim, navedene brojke se moraju razmatrati sa izvesnim oprezom, jer ove vrednosti delimično mogu znatno da variraju u ovisnosti koji izvor posmatramo i koju populaciju proučavamo. Tako, na primer, navedena gustina kose za muškarce sa kavkaskim tipom kose u ovisnosti od izvora varira između 192 i 340 folikula po kvadratnom centimetru kože glave. Prilikom određivanja gustine kose takođe dolazi do većih ili manjih odstupanja kad razlikujemo određena područja kože glave (razdeljak, prednji ili zadnji deo glave). Uprkos tome je gustina kose od velikog značaja za transplantaciju sopstvene kose, budući da je gustina postojećih folikula u koži glave odlučujuća za primajuću regiju koja će kasnije biti pokrivena transplantatima sopstvene kose. Vratićemo se na ovu tačku kasnije.
Još jedan važan parametar u vezi s prečnikom dlake jeste eliptičnost folikula dlake, te samim time i svojstvo talasanja kose. Odnos eliptičnosti i talasanja prikazan je u sledećoj shemi:

Prikaz : Odnos između eliptičnosti folikula i talasanja kose

Prikaz : Odnos između eliptičnosti folikula i talasanja kose

Eliptičnost se računa u ovisnosti od izvora kao količnik iz najvećeg i najmanjeg prečnika dlake. Što je veća vrednost eliptičnosti, to je folikul dlake eliptičnije oblikovan i to je talasastija kosa koja raste iz njega. Najveće vrednosti eliptičnosti u referentnoj literaturi se navode s 1,68 za afričku kosu, a za Kineze s 1,23. Na sredini se nalaze ljudi indijskog porekla s 1,40 i Zapadnoevropljani s 1,44. Iz toga sledi da ljudi s afričkom kosom imaju i najjače eliptično oblikovane folikule dlake i najjaču prirodno talasastu kosu. Ove činjenice moramo posebno uzeti u obzir prilikom transplantacije sopstvene kose, o čemu ćemo govoriti u nastavku.
Sledeća slika prikazuje mali pramen kose afričkog tipa, kako bi se predočio visoki stepen talasanja.

Prikaz 2: Pramen afričke kose u svrhu prikazivanja izraženog talasanja

Prikaz 2: Pramen afričke kose u svrhu prikazivanja izraženog talasanja

Kao što ćemo navesti u nastavku, posebno visok stepen talasanja afričke kose osobito je onda od važnosti kad se trebaju da postignu efekti volumena s presađenim transplantatima kose.

Nazad na sadržaj

Šta te razlike u svojstvima znače za terapeuta koji obavlja tretman?

Iz gore opisanih razlika u svojstvima različitih tipova kose proizilaze neke implikacije za obavljanje tretmana transplantacije sopstvene kose na osobama s afričkom kosom. O njima ćemo raspraviti u nastavku.
Najpre se mora utvrditi, a to važi za sve navedene tipove kose, da vrednosti gustine kose predstavljaju moguće ograničenje za transplantaciju sopstvene kose. Navedene vrednosti se po pravilu blago zaokružuju, kako bi se uzeli u obzir samo zdravi folikuli dlake, tako da kod površine kože glave od 600 cm² matematički posmatrano osoba s kavkaskom kosom raspolaže s oko 120 000 folikula dlake, kod azijske kose se može računati s 90 000, a u slučaju afričke kose s otprilike 80 000 folikula. Međutim, svi se ne mogu upotrebiti za transplantaciju sopstvene kose, tako da ova tehnika ima prirodna ograničenja (vidi o tome i naš članak Mogućnosti i granice modernih tehnika transplantacije sopstvene kose).
Što se tiče eliptičnosti folikula, postoji generalno pravilo da je za terapeuta koji obavlja tretman njihovo uzimanje lakše što je pravilniji oblik folikula. Shodno tome bi tehnički najlakše bilo uzimanje folikula azijskog tipa kose, dok je uzimanje folikula afričkog tipa kose značajno zahtevnije zbog eliptičnog oblika. To je zbog činjenice da se uzimanje folikula po pravilu vrši šupljom burgijom koja ima kružni poprečni presek. Dakle, taj oblik više odgovara folikulima azijske kose. Na taj način postaje shvatljivo zašto se folikule eliptičnog oblika od osoba s afričkom kosom teže ekstrahiraju, budući da se prilikom uzimanja mogu češće da povrede. Pri tome se u principu povređeni folikuli dlake smatraju nedostatkom neke metode, jer iz takvih kasnije neće narasti nova dlaka, što je suprotno cilju tretmana.
Kod transplantacije sopstvene kose najpre se iz davajuće regije uzimaju standardni graftovi koji se zatim pod vizuelnom kontrolom cepaju u mikro graftove (vidi s tim u vezi i naš članak Transplantacija sopstvene kose). Sledeća slika prikazuje jedan takav mikro graft odnosno sitni implantat koji se presađuje u okviru transplantacije sopstvene kose.

Prikaz 3: Mikro graft kao sitni implantat koji se implantira u primajuću regiju

Prikaz 3: Mikro graft kao sitni implantat koji se implantira u primajuću regiju

U principu je za ovu proceduru najpogodnija tamna kosa, jer njeni nataloženi pigmenti omogućuju najbolju vidljivost prilikom cepanja za terapeuta koji vrši tretman. Međutim, kao što se vidi na osnovu sledećeg prikaza, za terapeuta prilikom cepanja afričke dlake najveći izazov predstavlja činjenica da se takve dlake zbog njihove eliptičnosti mogu samo teško odvajati jedna od druge, ukoliko se treba izbeći povreda folikula.

Prikaz 4: Mikro graft (levo), mini graft (u sredini) i standardni graft (desno) iz afričke kose

Prikaz 4: Mikro graft (levo), mini graft (u sredini) i standardni graft (desno) iz afričke kose

Pored toga je u zadnjim godinama na području transplantacije sopstvene kose utvrđen trend među nekim kolegama koji su prešli na uzimanje graftova pomoću aparata sa posebno malim prečnikom burgije. Pri tome pacijenti s afričkim tipom kose trebaju uzeti u obzir da je zbog navedene eliptičnosti folikula dlake ionako zahtevno njihovo samo cepanje bez povreda. Ovaj princip nije ispoštovan ako se uzimanje folikula vrši metodom FUE (follicular unit extraction) sa veoma malim prečnicima burgije (na primer 0,7 mm ili još manjim). Pri tome se mora polaziti od toga da će se kod ovakvih metoda uzimanja povrediti veliki broj folikula dlake.
Međutim, u principu se može takođe reći da se izborom metode uzimanja može uticati na broj povređenih folikula dlake. Nadalje, izražena eliptičnost folikula dlake nije isključivo nepovoljna za metodu lečenja. Naprotiv, folikula dlake eliptičnog oblika, kao što smo gore naveli, vodi do posebno talasaste kose, koja shodno tome već u najmanjoj količini stvara efekte volumena, što omogućava lakše prekrivanje ćelavih površina na koži glave. Posmatranje izraženog talasanja afričke kose dovelo je do spoznaje da talasava kosa u principu bolje prekriva kožu glave od glatke kose, iz čega je rezultirao razvoj metode „Crosspunch“ (vidi o tome naš članak Transplantacija sopstvene kose metodom „Crosspunch“).

Nazad na sadržaj

Zbog čega je transplantacija sopstvene kose kod afričkog tipa kose ipak pozitivan izazov?

U okviru svog 28-godišnjeg iskustva često sam lečila pacijente s afričkom kosom i znam koliko taj tretman može da bude veliki izazov za terapeuta. Ovde su za uzimanje graftova i cepanje neophodne veoma posebne veštine, koje se u pravom smislu reči mogu sročiti kao mirna ruka. Ukoliko terapeut koji vrši tretman ne poseduje odgovarajuću spretnost odnosno iskustvo ili u okviru svog tretmana primera radi koristi metodu FUE sa veoma malim prečnicima burgije, to može dovesti do povrede veoma velikog broja folikula dlake, što u najgorem slučaju rezultira u promašenom cilju tretmana. Shodno tome je potrebna najveća opreznost, a pacijenti bi u okviru informativnog razgovora trebali pitati da li se za uzimanje folikula koristi metoda FUE.
Osim toga, lečenje pacijenata sa afričkim tipom kose obogaćuje moju delatnost i to za mene predstavlja veliki izazov s kojim se rado suočavam.
U slučaju dodatnih pitanja nakon čitanja ovog članka, ako Vas, primera radi, lično zanima transplantacija sopstvene kose, dodatno Vam preporučujem ostale članke na mom veb-sajtu. Pored toga, takođe Vam u svako doba rado stojim na raspolaganju za lični informativni razgovor u našoj klinici.

Srdačno,
Vaša Angela Lehmann

Nazad na sadržaj

Dodatna literatura

Franbourg, A., Hallegot, P., Baltenneck, F., Toutaina, C. & Leroy, F. (2003). Current research on ethnic hair. Journal of the American Academy of Dermatology, 48(6), S115–S119.
Loussouarn, G., El Rawadi, C. & Genain, G. (2005). Diversity of hair growth profiles. International journal of dermatology, 44(s1), 6–9.
Sobottka, G. & Weber, A. (2003). Geometrische und physikalische Eigenschaften von Human-Haar. Computer Graphics Technical Reports. [01.10.2017].

Nazad na sadržaj